Muškarci i žene: Družbenici ili suparnici?

Muškarac i žena, onako kako sam to razumjela, su stvoreni da bi jedni drugima bili družbenici, da bi se međusobno nadopunjavali i da bi zajedno činili cjelinu, zar ne?

Dakle, gdje i kada se ovaj odnos pretvorio u natjecanje? Kada je jedno počelo da želi da bude poput drugog ili da preuzme kontrolu nad drugim do te mjere da guši drugu osobu.

Kada smo fizički, emocionalni i mentalno različiti, zbog čega se onda toliko trudimo da budemo poput onog drugog umjesto da prihvatimo ove razlike i pomognemo jedni drugima kada je to potrebno?

Ukoliko muškarac oponaša ženu on postaje ženstven i fizički slab…  ustvari slabiji od prosječne žene. A ukoliko žena oponaša muškarca ona gubi svoju ženstvenost i nježnost, što su u biti odlike žena.

Moj suprug mi je jednom rekao nešto što mi je odzvanjalo u glavi, poput alarma. „Ukoliko se ti i ja ponašamo na isti način gdje je onda privlačnost? To bi bilo kao da sam sa svojim muškim prijateljima. Da li bi tebi bilo ugodno da počnem da se ponašam kao ti? Samo zamisli i uočit ćeš koliko je to odbojno?”

Allah je muškom i ženskom rodu dao specifične uloge u društvu kako bi stvorio snažnu i stabilnu okolinu koja će odgojiti stabilne pojedince- muškarce i žene.

Ono čemu danas svjedočimo je zapravo haos. Ili su muškarci predominantni ili se muškarci i žene natječu u dokazivanju krivice druge strane u ime jednakosti. Izgubila se ravnoteža. Gdje su oni družbenici zbog kojih smo stvoreni? Zbog čega postoji tolika želja za kontrolom svoje ‘bolje polovine’ – muške ili ženske? Zašto smo stalno u ratu sa tom jedinom osobom koja bi trebala da nam pruži smiraj?

Ko je odgovoran? Da li su muškarci gurnuli žene u čošak svojim grubim i nepravednim ponašanjem gdje nemaju drugog izbora osim da se osvete na bilo koji način kojim im izgleda pogodan ili su žene jednostavno odbile da prihvate da im je glavna uloga u životu biti supruga i majka, koja im ostavlja malo prostora za bilo šta drugo na svijetu sve dok se obaveze ne smanje do određene mjere.

I muškarci i žene mogu prebacivati krivicu jedni na druge, ali istina je da su i jedni i drugi izgubili ovu bitku i zaboravljaju da je gubitak jednog gubitak i druge osobe.

Zašto muškarci i žene ne mogu raditi zajedno na stvaranju okruženja u kojem se osjećaju ugodno? Ukoliko jedno nije sretno, dužnost drugog je da usreći svog supružnika. Kompromisi s vremena na vrijeme mogu učiniti da život bude jednostavniji i lakši. To ne znači da je jedan partner slabiji ili manje vrijedan od drugog.

Visoka stopa razvoda svukuda po svijetu upravo počiva na tome što nijedna strana nije spremna na kompromis.

Zašto ne možemo shvaiti da se uloge muškarca i žene u životu razlikuju? Muškarci i žene se međusobno nadopunjuju. Svaki pojedinac zaslužuje da bude poštovan, cijenjen i voljen. A onda kada muž i žena počnu igrati svoje životne uloge tek tada njihov život, a i oni sami postaju  kompletni.

Napisala: Samira Ensari

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba