Impozantni uspjesi: Politički opus favorita turskih izbora
Erdoganova vlada je Tursku, iz nedemokratske i inherentno nestabilne zemlje kojom je iz sjene upravljala vojska, a često i direktno putem nekolicine vojnih pučeva, transformirala u slobodnu i prosperitetnu državu.
Piše: Osman Softić
Gotovo je izvjesno da će karizmatični turski premijer Recep Tayyip Erdogan, pobijediti već u prvom krugu. Prema nekim ispitivanjima javnog mnijenja Erdogan bi mogao osvojiti čak i do 56 posto glasova. Erdogan pak, ne želi biti protokolarni već aktivni predsjednik republike, sa najširim ovlastima koje podrazumijeva polupredsjednički sistem.
Za promjenu parlamentarnog u polupredsjednički sistem bit će potrebno promijeniti turski ustav. To će tek biti moguće nakon parlamentarnih izbora iduće godine. Iako kao predsjednik više neće moći biti član Partije pravde i razvoja (AKP), Erdogan će i dalje imati utjecaj na njenu politiku preko njemu odanih partijskih funkcionera.
Njegovi protukandidati Ekmeleddin Ihsanoglu i Selahattin Demirtas, zalažu se za očuvanje postojećeg parlamentarnog sistema i smatraju ga boljim od polupredsjedničkog, tvrdeći da posjeduje mehanizme za spriječavanje koncentracije moći u rukama jednog čovjeka ili partije.
Erdoganova vlada je Tursku, iz nedemokratske i inherentno nestabilne zemlje kojom je iz sjene upravljala vojska, a često i direktno putem nekolicine vojnih pučeva, transformirala u slobodnu i prosperitetnu državu. Od njenih skromnih ekonomskih performansi AKP je Tursku učinio jednom od najsnažnijih ekonomskih sila. Turska je danas članica grupe G20, šesnaesta je ekonomija u svijetu, a do 2020. ima ambicije postati čak deseta.
Na političkom planu AKP je uspio marginalizirati neprikosnovenu ulogu vojske u politici, lociravši je u zakonom prihvatljive okvire, u skladu sa demokratskom praksom. Osim toga, Erdoganova vlada je liberalizirala ekonomiju, učinivši je efikasnijom, čime je srednjoj i nižoj klasi stanovništva pružila mogućnost ravnopravne ekonomske participacije u društvu, što je do tada bila privilegija samo sekularne elite.
Erdoganova vlada im je pomogla u rješavanju stambenog pitanja, obrazovanja i zdravstva, a dugo zapostavljanu infrastrukturu provincijskih gradova i sela u Anadoliji, AKP je znatno unaprijedio, čime je olakšao život običnim ljudima.
Na planu vjerskih sloboda AK partija je ukinula nerazumne zakone iz doba militantnog sekularizma, koji su pristup javnim institucijama, univerzitetima i državnim poslovima spriječavali muslimankama, zbog njihove kulture islamskog odjevanja.
Kurdsko pitanje
Jedna od najvećih Erdoganovih zasluga je otvaranje dijaloga sa predstavnicima pobunjenih turskih Kurda, uključujući i onaj najosjetljiviji, započinjanje pregovora sa Abdulahom Ocalanom, liderom Kurdistanske radničke partije (PKK).
Opširnije na portalu Al Jazeere:
Politički opus favorita turskih izbora
Izvor: balkans.aljazeera.net