Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > 23. godišnjica otvaranja logora Batković kod Bijeljine

23. godišnjica otvaranja logora Batković kod Bijeljine

U hangare bivšeg Poljoprivrednog dobra  ̋Semberija ̋ grupe civila nesrpske nacionalnosti iz obližnje Bijeljine i Janje, dovedene su 1. aprila 1992. godine.

Tokom rata u BiH 1992.-1995, u logoru u Batković bilo je zarobljeno i mučeno oko 4.000 civila iz Posavine, Podrinja i Krajine, a za te zločine ni 20 godina poslije rata niko nije osuđen, piše Anadolu Agency.

Jedan od bivših zarobljenika logora Batković je Mehmed Đezić, predsjednik Udruženja logoraša Bijeljina-Janja, koji je u logor odveden prilikom pokušaja da sa porodicom dođe u Tuzlu. Nakon svega što je iskusio, on će danas, zajedno sa preživjelim logorašima, posjetiti lokaciju sa koje se mnogi nisu vratili.

“U Batkoviću se desio veći broj ubistava, 80 logoraša je poginulo prilikom kopanja rovova, gdje su korišteni kao živi štit. Najveća grupa koja je izgubila život je grupa dovedena iz Manjače, Prijedora, Sanskog Mosta i Kozarca “, ispričao je Đezić u razgovoru za Anadolu Agency.

Pašaga Gradaščević, predsjednik Skupštine Udruženja logoraša Janja-Bijeljina, preživio je kopanje rovova na Majevici iznad Gornje Tuzle, gdje su se, kako je ispričao, stalno pojavljivali novi zarobljenici. On je opisao trenutak kada je zarobljen u julu 1994. godine zajedno sa još nekoliko stanovnika Janje, a svi su bili ugledni, imućni i obrazovani muškarci.

“Presreli su me u centru Janje. Mislim da je to bila vojna policija, čak sam i znao jednog od njih. Pokazao sam im dokumente i radnu obavezu. Rekli su mi da dođem da me još nešto pitaju i da ću se brzo vratiti. Onda su me odveli do kamiona u kojem je bilo 10-15 ljudi ̋, prisjetio se Gradaščević.

Za zločine u Batkoviću, podsjeća Đezić, još niko nije osuđen, iako se u Okružnom sudu u Bijeljini vodi predmet za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima protiv Petra Dmitrovića, Đoke Pajića, Đorđa Krstića i Ljubomira Mišića.

Preživjele također boli i odnos države prema logorašima, koje važeći zakoni nisu prepoznali kao civilne žrtve rata.

 “U logoru si non-stop bio pod strahom, jer su uvijek mogli upasti u hangare, premlaćivati i ubijati. Logoraški život je veoma težak, ali danas nemamo priznat status civilne žrtve rata, niti je donesen zakon o logorašima civilnim žrtvama rata. Uz pomoć Saveza logoraša u BiH pokušavamo nešto uraditi na tom pitanju, ali država ne nalazi za shodno da taj zakon donese”, ogorčen je Đezić.

Barake i hangari nekada zloglasnog logora danas se koriste za svrhu za koju su prvobitno i bili napravljeni. Nakon prošlogodišnjih poplava, na zidovima objekta primjetni su tragovi vlage i mulja visine do dva metra. Tragovi krvi i ubistava, poslije kojih su tijela pronalažena na različitim lokacijama u okolini Bijeljine i Teočaka, davno su saprani. Ipak, bivši logoraši ne dozvoljavaju da stravični zločini koji su počinjeni u Batkoviću padnu u zaborav.

 

Akos.ba/AA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top