Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > 137. GODIŠNJICA INAUGURACIJE PRVOG REISUL-ULEME

137. GODIŠNJICA INAUGURACIJE PRVOG REISUL-ULEME

„Na temelju naredbe od 24. oktobra 1882. godine odobrene Mojom odlukom od 17. oktobra 1882. godine i uvažavajući Vaše osobito znanje, Vašu visoku sposobnost i Vašu poznatu pravednost naimenujem Vas Reisom el-Ulema za Bosnu i Hercegovinu. Budimpešta, 12. novembar 1882.“

Ovo je tekst carskog dekreta Austro-Ugarske monarhije pisanim latinicom na bosanskom jeziku kojem je rahmetli Mustafa Hilmi-efendija Omerović, koji se kod vlasti u registrima vodio pod imenom Mustafa Hilmi Hadžiomervoić postavljen je za prvog reisul-ulemu Bosne i Hercegovine.

BOSNA IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA

Kraj 19. i početak 20. stoljeća nosi sa sobom promjene ogromnih razmjera vezanih za Bosnu i Hercegovinu u njenom teritorijalnom i političkom smislu. Osmansko carstvo, nekad slavno, moćno i nepobjedivo gubi svoje teritorije na Balkanu. Austro-Ugarska monarhija, nova svjetska sila je još 1878. okupirala našu zemlju što će za posljedicu imati i aneksiju na osnovu koje će Bosna i Hercegovina u potpunosti ući u sastav ove velike carevine, nakon više od 400 godina Osmanske vladavine. Ovdje se naša domovina našla na velikoj prekretnici, granici između dvaju carevina. Bosna je bila most koji je povezivao dvije različite kulture, dvije tradicije, dvije civilizacije. U nju se počinje ulijevati moderno-savremeni evropski stil, koji je u bosansko-hercegovačkim šeherima zatekao orijentalno-islamku kulturu i način života. Kao da su se Osmanska i Austro-Ugarska država natjecale u podizanju civilizacije, naročito u Sarajevu.

”ULEMA SE RAZILAZI”

Međutim, novine koje dolaze donose sa sobom i probleme među narodom, pogotovo bosanskim muslimanima-Bošnjacima koji će biti podijeljenog mišljenja. Jedno je bilo sigurno – Osmansko carstvo je ostavilo Bosnu i Hercegovinu na milost i nemilost krstaškoj državi. I dok jedni raspravljaju o tome ko je kriv a ko nije, drugi pakuju kofere i napštaju Bosnu odlazeći u Osmansko srce, Anadoliju govoreći kako je to ”hidžra” i kako jedan musliman ne može sebi dozvoliti da živi pod krstom, oni treći – manjina koja je shvatila ozbiljnost situacije očuvanja domovine, identiteta Bošnjačke nacije i islama na ovim prostorima, pozivaju narod da ostane u svojoj domovini i da se din mora braniti na njegovom samom bedemu, ovdje u Bosni, a ne ići za Osmanlijama i prepuštati svoje ognjište strancu. Stav jednog osviještenog patriote u ovim danima je takav da treba ostati i organizovati se na najbolji moguči način. Organizacija je podrazumijevala očuvanje bosansko-hercegovačke kulture i tradicije ali i stvaranje jedne samostalne zajednice koja će u ovakvim vremenima čuvati integritet muslimana Bosne. To je bila Islamska Zajednica Bosne i Hercegovine, a čiji je glavni čin imenovanje prvog resul-uleme. Ovaj akt je bio dokaz da su bosanski mulimani narod koji je sposoban da se sam brine za sebe, upravlja svojim vjerskim i nacionalnim poslovima i da neće dopustiti da neko drugi donosi odluke koje se tiču njih i njihove zemlje.

HILMI EF. OMEROVIĆ – IKONA BOSANSKOG SUVERENITETA

Austro-Ugarskoj je bio otvoreni cilj da se Bošnjaci osamostale što je više moguće, pogotovo u vjerskim poslovima kako bi time BiH odvojili od Osmankog carstva. Zato su njihovi najviši nivoi vlasti 1882. godine izdali carski dekret kojim priznaju da muslimani na ovim prostorima imaju pravo na svojeg vrhovnog vođu i vjerskog poglavara, a čast inaguracije po prvi put je pripala Mustali Hilmi ef. Omervoiću (Hadžiomeroviću).

Rođen je u Kulen-Vakufu (općina Bihać) 1816. Njegovo obrazovanje započelo je u Prijedorskoj medresi, a kasnije će ga nastaviti i u Gazi Husrev-begovom hanikahu u kojem je učio od Mehmeda Kučuka. Mehmed Kučuk je bio muderis Refiku efendiji Hadžiabdiću iz Rogatice, koji je bio jedini šejhul-islam kojeg je Bosna iznjedrila čitavom Osmankom carstvu i hilafetu. Ovo govori o tome kakvi su alimi pocitali iz naše zemlje. Prvi reisul-ulema se odgajao kod čovjeka koji je odgojio i jednog šejhul-islama. Nakon završene Medrese i u Istanbulu, vraća se u domovinu gdje radi kao imam, hatib, muallim, muderis Gazijinog hanikaha, a kasnije će postati i muftija. Svoju bogatu karijeru krunisao je i titulom reisa nakon koje odlazi u zasluženu penziju.

OSTAJTE OVDJE

Kao što Aleksa Šantić kaže ”Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije” tako je i Hilmi ef. Omerović uvidio da ukoliko bosanski muslimani ne očuvaju svoju državu i vjeru, neće ih niko očuvati za njih. Stoga on poziva da ostanu u Bosni i Hercegovini i da ne odlaze u Osmansko carstvo jer tamo neće imati prava kao ovdje. To su samo mogli shvatiti intelektualci onog doba, čije se mišljenje na prvi pogled činilo pogrešnim ali će se kasnije pokazati da su bili potpuno upravu. Dokaz za to je da su se Bošnjaci koji su dolazili u Tursku morali odreći svog prezimena, a kao što kaže rahmetli predsjednik Alija Izetbegović ”gubitak identiteta se plaća ropstvom”. Koliko li je samo danas Bošnjaka u Turskoj koji uopšte ne znaju da su Bošnjaci jer je prije par stotina godina njihov predak promjenio prezime. Zato je za najvišeg alima izabran Hilmi efendija. On je čak u to vrijeme uvidio kakve će se posljedice desiti ako Bošnjaci počnu napuštati Bosnu. Borba za očuvanje islama na ovim prostorima bila je teška, pogotovo zato što su bosanski muslimani po prvi put ostali sami sa svojom vjerom.

ISLAM JE UNIVERZALNA VJERA I DAJE PROSTORA ZA RAZMIŠLJANJE

Reisul-ulema Omerović je bio alim koji je želio na svaki mogući način dokazati da su Bošnjaci autohtono evropsko stanovništvo i kao takvo trebaju da praktikuju islam u okvirima svojih okolnosti, a ne slijepo slijediti neke norme. To se vidi i u njegovim fetvama. Naprimjer, govori da muslimani moraju poštovati zakon o služenju vojske i da nema smetnje da muslimani služe nemuslimansku vojsku. On je pitanje nemuslimanske vlasti pokušao postaviti u okvire zdravog razuma te zaključio da muslimani trebaju poštovati zakone države u kojoj žive, makar to bila nemuslimanska država i makar njome vladao nemuslimanski vladar, pod uvjetom da je vladar pravedan i da dozvoljava da vjerski službenici i učenjaci obavljaju svoje poslove. U to vrijeme se među ulemom vodila rasprava o tome je li muslimanima dozvoljeno da žive pod nemuslimanskom vlašću, je li do tada dominantno kršćansko-evropska kultura prihvatljiva za muslimane, može li se Austro-Ugarska smatrati kućom mira (daru-l-islam) ili je to pak kuća nevjerstva (daru-l-kufr/daru-lharb). (Takvim za 2018.)

IDEJA PRVOG RESUL-ULEME ŽIVI I DANAS

Rahmetli Mustafa Hilmi efendija Hadžiomervić će ostati upamćen kao prvi reisul-ulema Bosne i Hercegovine i njene Islamske Zajednice, kao istinski patriota i borac za svoju domovinu, kokji se borio za to da se vjera od strane Bošnjaka praktikuje baš ovdje u Bosni, a ne na nekom drugom mjestu. Nakon njegove smrti muslimani na ovim prostorima su mnogo puta prolijevali krv za dini-islam. Njegovu ideju su u praksi nastavili mnogi bosanski velikani poput Alije Izetbegovića itd. Njihov stav je jasan i jednostavan: Bosna je domovina Bošnjaka i drugih naroda, i prema tome oni na nju imaju potpuno pravo. Ako oni odu iz svoje zemlje sami su krivi za svoj nestanak. Vjera se brani na vlastitom pragu.

A ako bi bosanski muslimani nestali, ko bi Te, Bože, slavio na ovom kontinentu?

akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top